Pozdrav zokijevci i zokijevke.

Evo ja opet hocu malo da napisem o nekim dozivljajima koji su mi ostali u sjecanju, a vi nemojte da me grdite kad udjem na lobi, a nemojte ni da se previse smijete sto sam bio los djecak, bas sam bio smotan mali, jos i baxuz da ga nema veceg, hihihi.

Eh sjetih se ja osnovne skole i casa tjelesnog i zdravstvenog odgoja, kao i uvijek, djeckima pola sale za nogomet, curama pola sale za odbojku, a ja oduvijek volio da budem sa curama bez obzira sto su me radi toga muski nazivali zenskarosom i jos kojekakvim imenima, meni sve bilo ravno do Kosova.

Tako sam ja sa curama igr'o odbojku, naravno uvijek bio nekakav smotan, nisam znao servirat' rukom pa sam servir'o nogom, i jednom prilikom tokom izvodjenja tog servisa, lopta nekako zaluta i udari nastavnicu u nos pa je jadnica morala nosit' neku masku poslije toga.

Drugo cega se sjetih u skoli je to kako sam nastavnika Historije i Geografije pokus'o pogodit' stolicom, na svu srecu, tol'ko sam bio smotan, da sam ga sa metar promasio i udari stolica o tablu.

Eh sta mogu, ja s dvjema curama sjedio oduvijek u klupi, nikome nije smetalo osim muskima, pa su poceli da zvizducu na casu, a ja baxuz tacno spram nastavnika sjedio, (uvijek sta god da bude, on Kuduza prozove da ustane i odgovara i upise mi na dan 3-4 keca u svoju svesku, a u dnevnik upise cetvorku il' ako je jos bolje raspolozen dadne mi i peticu).

Tako da me je prozvao i ja se naljutio i stolicu u ruke i bacim je i udari o tablu, a kasnije kad je vidio mog oca, pa ga ovaj pit'o kakav sam jel' slusam, nastavnik me pohvalio da sam dobar, i dan danas to spomenem nastavniku kad se ovako vidimo, bas sam bio bad boy a i smotan mali.

Bas ga vidjeh u utorak hoda po gradu, ispitasmo se, malo posjedismo, al' mogu reci da volim tog nastavnika bez obzira sto sam svaki cas Historije il' Geografije mor'o odgovarat', ipak je on za mene ziva legenda.

Kad smo vec kod te Historije, bijase to peti razred, tad mi je predavala nastavnica a od sedmog ovaj nastavnik, inace ta nastavnica tad je imala nekih 26-27 godina, a i danas kad je vidim, pa covjece ona je bomba, odmah mi se pritisak povisi, hihihi, ah Kuduze smoto jedan blesavi.

Bijase to polugodiste, peti razred, a ja trebam da odgovaram Historiju kod te nastavnice, a ja bio los djecak, pa samo na njenom casu govorio; nema problema, nema problema....njoj puk'o film i zakljuci mi keca.

Poslije par dana, pita mene otac kad je roditeljski, ma rekoh otac sta da ti kazem, nema moj razred roditeljski, razredna nam bolesna, a on lukav ko lisica, pola skole znao, kad je cuo da sam ja pao na polugodistu, dodje kuci, poce pricati, a meni nije bilo nista gore nego kad mi se kljuca, bolje mi razvezi jednu samarcinu nego da mi kljucas u mozak, mada sam danas posve drugaciji, ali sta ces tad sam bio bas zelen.

Eh bijase i to da smo se mi preselili u grad kod nene kad je mama umrla, posto otac tad nije znao kuhati (mada se kasnije nekad poslije nenine smrti mor'o naucit' da kuha, i bolje kuha nego njegove sestre), a i nena bila sama, pa et' da budemo zajedno.

Otac ono predvece negdje izadje ja ostanem sa nenom sam  u stanu, sta cu, kako cu, covjece dosadno mi bilo u gradu, nigdje zive duse pred zgradom predvece, a ja sta cu, ja napravim lopticu od dva Dnevna Avaza, nadjem sebi neku korpicu da mi bude k'o kos, i igram kosarku.

Naravno, nena stara, ne moze to trpit', pa zagalami na mene, i ja prestanem skakat' po stanu s tom lopticom, ali onda obucem kimono stavim pojas i vjezbam za trening karatea.

Naravno, i to joj je poprilicno smetalo, ali opet mi kaze; to bar treniras, a kosarku ne treniras i nemoj da previse skaces.

Eh, otis'o sam ja na trening karatea, tada sam im'o plavi pojas, pa cu u medjuvremenu polozit' i za smedji, i sad radismo mi neke poteze, i ja nehotice sam svog partnera udario (iako ne smije biti nikakvog kontakta, odma te diskvalifikuju na takmicenju a to se odnosilo i na trening), i trener me natjera da uradim 100 sklekova.

Gledam onog trenera, mislim u sebi, gdje cu uradit' 100 sklekova, a vec pri kraju s  treningom , ali hajd' nek mu bude, uradim ja tih 100 sklekova, i u tome ce i kraj treninga, i u svlacionicu sam poletio ne gledajuci ispred sebe, i udarim u vrecu na kojoj smo prije pojedinacno svi vjezbali.

Na svu srecu nisam se puno zaletio, pa mi je malo samo krvi poteklo iz nosa, otad sam se malo povuk'o, tako da vise nisam nigdje udario.

Eh, nisam vam pric'o kako sam na jednom casu tjelesnog se zalijepio za vrata, ova nastavnica ocjenjivala kosarku, i sad dodje do mene i hajde sve ja lijepo krenem, i izgleda da sam malo se zatrk'o, uradim dvokorak, polaganje i zalijepim za vrata k'o palacinka.

Tad mi se cijeli razred smij'o, a sta cu ja, nisam ja kriv, krive patike, il' je bila klizava sala, jedno jest, hihihi.

Ovo je bilo negdje u Oktombru mjesecu, bijase kod nas vasar i ja otis'o s ocem i kazem mu da mi kupi dvije barbike, da mogu ponijet' u skolu.

Otac je kupio barbike, ja sutradan u skolu i izvadim barbike na casu, i muski mi rekli da trebam nosit' haljinicu, helankice i bluzicu, i plus da napravim nekakve loknice.

Eh, tad sam se bas zacrvenio, ma bio rumen k'o jabuka, srecom pa sam im'o lijepe i pametne drugarice koje su me branile, sta cu, bio ja najmanji u razredu a ispostavilo se najblesaviji.

Kad smo kod casa, bila je jedna nastavnica Engleskog jezika, zove se Ruzica (Ruska), zove se, jer je jos ziva, i ona ima na lijevoj ruci neki prsten, dragi moji, prsten je k'o orah i velicine a bome i tvrd je nekakav.

Taj prsten je cijeli moj razred osjetio na glavi, hihihi, normalno, ja sam bio medju prvima, a de nisam znao da ona ne voli onu pjesmu; Ruzo Ruska, zapeta k'o puska....a ja blesav naglas poceo je pjevat' na casu, kad me udarila tim prstenom po glavi, zanebesalo mi se, ja mislim da sam sve ptice pobroj'o.

Ali po necemu je ta nastavnica jako cijenjena od svih, a to je znanje, njena dvojka vrijedi k'o desetka na faxu, toliko je cijenjena, mada me i ne cudi, starija je to generacija, nastavnika, prije je sigurno drugacije se i ucilo.

A sta da kazem za svoju razrednu koja mi je predavala Bosanski jezik.

Svaki cas, po troje je pitala, dodje red i na mene, e jest mi nasla lijepo pitanje; sta je pluskvamperfekat ?

A ja u nju blen'o k'o tele u sarena vrata, kakav ba pluskvamperfekat, mogul' ja nabrojat' padeze nastavnice ?

Naravno, k'o i uvijek, ono sto ona pita to joj i odgovaras, a ne sto ti hoces, dobro ne znam, onda me pita sta je perfekat, rekoh ne znam.

Eh, zadnje pitanje me pita futur I i futur II, rekoh, to je prvo polugodiste i drugo polugodiste, naravno, zalijepila mi keca k'o kucu, ali opet sam bio vrlodobar ucenik, osim tog petog razreda kad sam radi blesavosti pao na polugodistu, i otad vise nikad.

Bilo je slucajeva, da me zakljucaju u zenskom wc-u sa curama, a otkud sam ja znao sta one rade po wc-ovima i sta to nose u rukama....pa me hiljadu hladnih znojeva oblije dok budem s njima u wc-u, mada nisam nista gled'o, bio sam okrenut' ledjima, a vec kasnije sam skont'o neke stvari u vezi tih njihovih odlazaka u wc.

Eh narode moj dragi, ima toga jos puno se ispisat', al' bit' ce drugom prilikom, budite mi zdravi, lijepi i pametni, a ja sad odoh da malo prilegnem, nesto sam bolestan, haman mi ovo sunce naskodilo, al' cu prvo malo na lobi uletit' pa onda leci.

TO BE CONTINUED.....

by: Nedret Kuduz Kuduzovic aka kuduzMC (zoki nik: kuduz)