Vjerovatno ste bili u situaciji kada vam zazvoni telefon, javite se i cujete glas najbolje prijateljice ili prijatelja s kojima ste isli u skolu, i nakon mature se niste vidjeli godinama.

U takvoj situaciji sam i sam bio prije nekoliko dana, bas sam ostao bez teksta, jedva se nekako dogovorili gdje da se sastanemo.

Srecom, bio sam u gradu, imao nekih obaveza pa mi je restoran, gdje smo dogovorili da se nadjemo bio takoreci pred nosom.

Dosao sam pred restoran, ostavio auto na parkingu, usao sam sav uzbudjen, iscekivajuci da je vidim, da joj ponovo cujem glas.

Obisao sam restoran sa jedne strane stepenica na drugu stranu, pun restoran djevojaka i momaka ali nju ne vidim, uzimam mobitel da je zovem, ali preduhitrila me, zove ona mene, javih se i rece mi da se vratim na drugu stranu stepenica.

Okrenuo sam se i fakat ona, sva blistava, dotjerana, duge crne kose kao i prije sest godina.

Otisao sam do nje sav sretan sto je vidim, izgrlismo i izljubismo se, omladina gleda u nas kao da smo totalni ludjaci (pomisljam u sebi: jao jesu blenuli kao da su duhove vidjeli).

Sjeli smo, uz kafu i sok, pricali o mnogim stvarima koje su se zbivale u proteklih sest godina kako u njenom, tako i u mom zivotu, a vrijeme je letilo kao da necemo imati vremena o svemu se ni ispricati.

I fakat je bilo predivno provesti vrijeme sa njom, vratili smo se i u doba skolskih dana, ekskurzija, maturske veceri, ali bas svega toga sto smo prosli zajedno se vjerovatno nismo mogli ni sjetiti od uzbudjenja i radosti da se nakon toliko vremena ponovo vidimo.

Kasnije smo izasli van, prosetali gradom, obisli nasu skolu, sjedili na skolskoj klupici na kojoj i dan danas imaju ispisana nasa imena, zajedno sa imenima ostalih skolskih prijatelja i prijateljica.

Vrijeme je bas brzo proletilo, kazu da je to tako kad si u drustvu nekoga ko ti je veoma draga osoba, ovaj susret mi je to i potvrdio, za kraj jedna slikica iz restorana u kojem smo se nakon sest godina ponovo vidjeli.

Tako znaci, ja odem u bosnu, kontam se danima dal da te pozovem, da budalesemo a ti tako, neka, neka. Tako mi i treba. Cim zamaknem oma me varash  Do dushe, ta ti mala lichi na nekog  il mi se pricinjava....