Dobro vece zokijevci i zokijevke.

Et' odlucih da malo pisem o tome kako sam sa drustvom prije dvije godine odlucio malo posjetit' Beograd, i et' kakvi smo baxuzi da smo se izgubili.

Dakle, jedne lijepe oktobarske noci 2010. godine odlucismo nas cetvorica da posjetimo Srbiju, tacnije Beograd, da vidimo kako se tamo zivi.

Krenuli smo negdje oko 11 navece iz Bosne, racunajuci da smo u Beogradu najkasnije do pet sati ujutro.

Put iz Bosne prema Beogradu je dobro pros'o, uz zezancije, muziku, nekoliko odmora uz jelo i pice.

Dosli smo u Beograd negdje oko pola sest, petnaest do sest ujutro (ne znam tacno sad kol'ko bijase sati, al' tu je negdje).

Trazeci parking gdje cemo ostavit' prodje dva sata od naseg dolaska, i na kraju sam parkir'o na mjestu za osobe sa invaliditetom, ali ne zadugo, posto sam vidio gospodina policajca kako u toj ulici odreda obilazi auta i zapisuje tablice, pa sam brze bolje odatle izas'o i zavukli smo se negdje u neki sokak gdje nema zive duse.

Moram napomenut' dok sam vozio trazeci parking mjesto, sto me znojeva oblilo radi onih tramvaja koji siju sa svih strana, jos uvijek se pitam kako nisam dobio kakvu kaznu, jer i nisam bas postov'o saobracajna pravila ( to ne preporucujem nikome).

U sedam sati ujutro trazili smo bilo kakav restoran, objekat brze prehrane, da kupimo sta da prizalogajimo, al' na nasu zalost, u koji god smo objekat zavirili nije se bio otvorio, pa smo odlucili setat' po Beogradu.

Napokon, ovaj jedan kolega, koji je inace rek'o da poznaje odlicno Beograd, nasao neki restoran gdje smo fino sjeli, odmorili se i napokon jeli.

Poslije smo se vratili do auta i krenuli do Sava Centra da vidimo sta ima tamo,(odatle je poslo sve nizbrdo).

Dosli smo do tog dijela, Sava Centar se vidi iz aviona, ali mi ne vidimo ulaz, pa smo se vozikali u krug, kasnije ovaj jedan kaze eno ulaza ali kako doc' do njega, i opet smo se vozikali u krug, da bi na kraju mi puk'o film, pa sam slozio sve na gomilu i odlucio da se mi vratimo kuci, to bi nam bila nekako najbolja opcija.

Volan je preuzeo momak koji je rek'o da dobro poznaje Beograd, sto se kasnije ispostavilo da ustvari nije mak'o iz Bosne k'o i ja.

Odlucili smo da krenemo kuci, al' kako sad izaci iz Beograda (novi problem), puno nekih traka, mostova, tako da smo i tu izgubili najmanje dva - tri sata vozeci se cas gore, cas dole, na kraju se vratimo na isto mjesto.

Tako smo se vozikali i vozikali, srecom pun rezervoar, pa nas nije zadesio i taj belaj da ostanemo bez goriva.

Nakon smornog vozikanja cas gore, cas dole, izadjemo mi nekako iz Beograda (tada sam malo prikunj'o, sve dok nismo do Sremske Mitrovice stigli), pa su me onda probudili i pitaju me kuda sad, kako sad, a ja ni pet ni sest rekoh da idu kud im volja i nastavim da spavam.

Probudili su me opet u Bijeljini da odemo opet sta da jedemo i pijemo pa polako preko Tuzle kuci.

Veceg baxuza od mene u zivotu nisam vidio, aj' sto su me ti putevi smorili i sve ostalo, vec naidjosmo na restoran koji je da Bog sacuva i sakloni, jedno na drugima samo sto nisu poceli sjediti.

A drugi restorani nam i nisu bas bili blizu, a i radi sigurnosti za auto uletismo tu u guzvu i nekako nadjosmo prazno mjesto.

Narucili smo svi po veliku porciju cevapa, cetiri schwepsa i sad cekaj, cekaj.

Sat vremena cekali da nam donesu ono sto narucismo, a mene vec presjeklo, tako da sam mozda pola pojeo a pola ostalo u tanjiru.

I napokon, krenuli smo odatle kuci, sipali gorivo na benzinskoj i preko Tuzle do naseg odredista Lukavac.

Beograd je uistinu lijep grad, prema onome sto sam ja vidio povrh svih ovih baxuzluka koji su nas zadesili, a tramvaji, tramvaji, pamtit' cu ih dok sam ziv.

by: Nedret Kuduz Kuduzovic aka kuduzMC (zoki nik: kuduz)

Edited by kuduz, 2012-10-01 23:48:04

Ako procitas ovaj blog, skontaces da ti i nisi tako lose prosao.