Dodu trenuci,kad se mora svaki covek posvetiti samom sebi.Otvoriti prozor.I u prostor izpustiti svez vazduh ,da napuni svaku najmanju rupicu…

Legnem na krevet.Na zidovima se crtaju obrisi koje jih crtaju plameni svjeca.Volim miris tih mirisnih svjeca,omamljaju me.Zamisljam si neki predmet koji sa svojim crtama asocira na dodticnu osobu.  Trenutke,Djela.Svaki sapic ,koji mi zamirise,obudi mi uspomene.Tako mi miris jagoda,kojeg sam izabrala danas podsjeca na tebe.Oplazio me lagani sapic koji je zapirio iza laganog otvorenog prozora.To mi jos vise preblizi tvoju senku.Za trenutak dobijam osjecaj,da lezis kraj mene.Potrazim si cd,kojeg volim poznata melodija me zasanja,i odvede od reala.Osjecam tvoj dah,dodir prstiju koji me lagano mazi.Osjecam tebe.Ona poznata sladkost me omami , u nosu me zaskaklja miris svjece ,miris jagode koji me odklopi od mozga.Gubim se u tvojim ocima tvojim zagrljajima,poljubcima.Bas me briga,jel to u redu ili nije.Uzivam.Labdim.Plivam u nekoj ekstazi koja mi se sve vise i vise svidja.Tvoji dodiri napraviju kratak spoj i svaki put jim podlegnem.Lagani bol mi potera po zilama jos vise adrealina.Pretirana opustenost koju osjetim,me jos vise nadahne.Mirisom jagoda,jabuka i sveze postelnjine se izgubljaju u prostoru.A mogu da mirisam i osjetim samo tebe.Nestajem u beskrajnim uzicima iz kojih me postupacno omamlja svaki tvoj poljubac.Nisam se htjela probuditi.Trazila sam snove,koje su bile prije par sekundi ovdje..

Poljubci su bili sve vise strastniji,okus jagoda je postala sve jaca,nisam zeljela nazad u stvarnost.Ali ipak me probudi plac djeteta pod mojim prozorom……Kao da bi me htjeo opozoriti,da je to samo moj san.

Anjeze