Mozda sam ja za neke ljude taj primjer, kojeg bi trebalo

baciti u psihijatrijsku ustanovu na razgovor ili dva.Ne samo vama , nego i ljudima koji su mi bliski, svaki dan,prigovaram, placem,i zamaram ih sa svacim sto me muci.Usamljenos,zalost,pa opet plac ,pa veselje,pa moja razmisljanja ,te ovo, te ono, pa sasvim nesto drugo.I onda se odjednom moje razmisljanje zaustavi i pomislim ,.Sto mi fali ?Radim ono sto volim, nije bas jednostavno. Ali lako je lezati u sobi medju cetiri zida,i razmisljati o samim cudnim stvrima.

Kada se sama zapitam ,dali bi mjenjala takvo stanje ?Brez razmisljanja odmah kazem ne!Nema teorije.Nekada imam problem sama sa sobom ,ali ako bolje razmislim ,ko danas nema problema.Ali u svemu tome me prijatelji mnogo vole i mogu biti sretna da ih imam.Prigovori sto se tice tjela,sada nebi previse trosila rjeci.Ako cijele dane presjedim, nemam upste pravo da placem i zalim se na svoooje ne bas tvrdo dupe.To ne ide zajedno ,i to je bez veze pisati.Ako bi mi super izgled tjela toliko znacio,koliko sada samo uzdisem, malo bi se pomucila i svaki dan pojela jednu jabuku. Nebi vise povezivala slabo raspolozenje , osjecaje, svoju paranoju , lecila se cokoladom i punom posudom kaloricnih slanih grickalica!Sto se tice decka pa….Tu nebi stresala gluposti,jer tu sam stvarno vredna pomilovanja.Hocu nekoga,nekoga za mene.Nekoga,da budemo jedno drugome podrska,neko ko je fin , pristojan, i ne gleda sve crno,nema crne misli i ne pravi nepotrebne drame.

Takav sigurno ne dodje preko noci i zato se vec dugo nerviram i time kvarim svoj zivot.

Dugo je vremena proslo i sada je dosao netko.necu ga puno opisivati i definirati,jer to samo pokvari stvar.I da objasnim zasto sam zrela za psihijatrijsu ustanovu.Vise sto primecujem da je stvarno zlatan u svim pogledima ,sve vise trazim greske.To je bolno,ali to ne cinim namjerno.To je moj veliki problem,i to znam tesko je.Ako kaze nesto , i zvuci poznato, mislim si : Ajmee, ma sta to on prica?Samo zato ,jer je te rjeci nekada upotrebljavao neko iz moje crne proslosti.Ok,na komadicu moje proslosti,koji je bio crn.

Jer je to rekla osoba,koja je bila povezana sa bolnim trenutcima, i sve je to sada u meni.U takvim trenucima stisne me oko srca. To mozda zvuci malo cudno,al to je sve normalno, samo ne primjetimo,jer je lakse sve takve misli gurnuti nekamo u pozadinu.

Kad o tome razmisljam ,ili jos bolje pisem,znam da sve skupa nema smisla i da ga po krivom *optuzujem*.Takva sam.Ponekd mislim,da nebi ni znala biti snekim koji bi bio idealan. To ni ne zelim. Toliko kopam po negativnim mislima i pomilujem se,grebem sjecanja iz proslosti,da imam osjecaj da sam prljava.To je grozno,ali tako stvari stoje i nista bolje nece biti ako bjezim od tih osjecaja i pravim se ,da ne postoje.Ali tu su,postoje!Mozda bi bilo najbolje da sto prije pocnem rjesavati stvari.Prije ce nestati.On je pazljiv,dobar,u svakom trenutku pokaze mi,da mu je stalo do mene. Ali kadkad dode trenutak,u kojem sve to nestane.Znam ,da svi moji dvoumi dolaze iz starih slabih iskustava .Svaki novi osjecaj mora proci taj ruzan test:U jednoj ruci popis proslosti,u drugoj On .Tacku po tacku pogledam dogadaje,i kad se pojavi nesto slicno proslosti,uplasim se.Zatvorim se u svoju olupinu,i unaokolo strijeljam bolne strjelice.Dode,a ja ga tjeram. Jer se bojim,da ce boljeti kao nekad.Ako kazem nesto ljubazno to povezem sa predhodnim,koji je bio takodje zlatan do mene,ali meni se je cinilo sve slabo,jer je tad dosao u pogresnom vremenu.Odma za deckom koji me je povredio toliko jako ,da sam bila nenormalno unistena.

Ja koja se imam za jaku CURU,i znam gde su granice,i da se nesmje uzimati sve ozbiljno.Tako je bila prva ljubav,onda je dosla*druga*jos uvjek tako grozna zbog prve,da ga nisam mogla voljeti,toliko kao on mene-jos vise po nekad mi je isao na zivce sa svojimi pokazivanjem ljubavi.Grozno.

Po tom je bilo jos nekoliko vagabundov,al za njih se ne sekiram bas puno,jer kako su dosli tako su i osli.

I sad je dosao on,stvarno je andjelo,srce.. , i mene opet preletaju sjecanja predhodnih.Uhh kako grozno se osjecam,jer znam da to nesmjem ciniti,ali svejedno ostaju sjecanja.

Nesmjem ga optuzivati zbog ljudi koji su me nekda povredili.Stvarno je krajnje vrjeme,da prestanem i ,da dozvolim,da budem dobra.Svi koji su bili slabi do mene i sve moje negtivne misli !Idite od mene!!

Otvara mi se nesto preljepo a ja ni neznam kako,da sve skupa pocnem…?

p.s.Ma nije sve tako strasno…i nisam toliko zakomleksana

samo me drzalo ,da ovaj kisoviti dan napisem nesto Ako nista drugo onda imate nesto za citati..

Anjeze

svi smo mi ljudi od krvi i mesa,licno te neznam i ne bitnoali iz tvog pisanja shvatam da si jedna divna osecajna zena koja ima tu prednost da zna kakva je sta zeli i ti ces to i naci:0pusti ljubav da te vodi zivot je samo jedan)

u svakom zivotu ima usponi i padi a niko si to ne zeli ,ni ja..