Zene sa jajima su neustrasljive,samouverene,tvrde,sigurne, jake, emancipirane, ponosne i sposobne rijesiti svakodnevne probleme. Ne nasedaju muskim slatkim rijecima. Znaju  da nisu na svijetu, da bi bile samo kuvarice, cistacice i peracice muskarcima. Ne padaju na ljepe osmjehe i tople poglede. One su sposobne i cjenjene zene. Jedina stvar zbog koje bi pale je vatra u njima,kojeg pred jos tako razumskom pristupu do zivota,nemogu pogasiti,kad na zivotnom putu sretnu sebi jednakovrjednu osobu.Znaci sa jajima .Tada postaneju zene bez jaja,koje su krhke i bez muskaraca nemogu nista ,verno prate muskaraca koji je za njih bog i uvjek je u pravu.

Njihovo tjelo skupa sa mozgom iznenada postane alat tog muskarca sa jajima .Nevidne niti premicu ruke sa kojima brinu za njih,ciste jim,pospremaju,kuvaju …ne pomice samo ruke nego i misli.Zenu promjene u lutku,ukras,i ne samo tako,vec po svojim merilima i jos vise po merilima njihovih prijatelja.Naravno mora jim biti u ponos ,kad je budu vidjeli s njim.Ali ne zbog toga sto ima u glavi,to je potrebno sto pre reciklirati,nego u ponos zbog dugih noga,cvrstih grudi i prave zadnjice.

Kazemo da ga volimo.Prvi simtomi su jednaki kao kod svih zasvojenosti,znaci da zelimo*tog sa jajima*uvjek sve cesce i duze pored sebe.Bolest se razvija polako i nebolno,znaci pre ili kasnije unisti sva jaja,koja jih je zena imala.

A gdje je moje mjesto?Svakako jaja imam,ne ona najveca ali imam jih.Za pravu osobu mogu da maknem jedno.A jedno mora ostati.Ne zelim biti to sto su ostale,ne zelim se ni usporedjivati sa njima,ne ponavljam njihovo ponasanje,nacin kako govore i skripe sa sladkim glasom.Zelim biti samo ja,takva kakva sam.I zelim da bi me takvu primili,nisam ponosna na svoju tvrdoglavost,ponosna sam na svoju unikatnost.I zato nisam zenska sa jajima,niti bez njih.Ja sam zena sa jednim jajem koje mi je dovolnjo,da razmisljam sa svojom glavom i prepustim se ljubavi..