Kad sam zivjela jos kod roditelja i bila mala sam zivjela  u velikom bloku.I u tadasnjem vremenu je bilo stvarno puno djece .bili smo stvarno velika grupa djece,bilo nas je dvadeset,trideset .lovili smo se,igrali zmurke,vozali se biciklom ,igrali nogomet ili kosarku,indijance i kauboje,ganjali oko bloka...i ako nist od toga smo sjedeli do kasno uvece na klupama i pricali o svemu.Mozete si misliti,da u takvoj grupi djece dode i do svadje.Ne sjecam se ,dali smo se ikad potukli ,ali sjecam se da smo se kad,kad posvadjali.

Znate sta se ne sjecam? Ne sjecam se ,da bi ikad zvali na pomoc svoju mamu .

Prije svega, ne sjecam se da bi neko bilo kad i bilo koga tuzio njegovoj/njeni mami.I ako smo bili mali ,imali smo se za velike i kao veliki smo pokusali resiti sami sve svadje ,i bas zbog toga nisam znala dali se smijem ili placem,kad mi je nedavno toga neko pretio da ce me otic zatuziti mami. Mene koja imam preko trideset godina .I to neko koji ima uskoro petdeset godina .Neki poznanik ako ga smjem tako nazvat ,a ni to nije.

Vas zanima ,dali me je mama kaznila ? Nije me . Vas zanima,dali sam cula pridigu? Jesam .Pridigu o tome ,dali su me sa tatom zato slali u skolu,i da se po svemu tome druzim sa ljudima koji su ostali na nivoju djecjeg vrtica.Vas zanima sta mi je rekao moj tata? Da se salim.Da je nemoguce da bi odraslom coveku to palo na pamet nesto tako djecjeg.Nije mi verovao .I ako sam iskrna ,i ja nebi poverovala ako se nebi to desilo meni licno.

Anjeze

mama bi jos podnjela ,al moja seka nebi ona je bila naveci indijanac medju njima.