Dobijao sam kritike kako pisem samo tuzne blogove, kako trebam da pisem neke veselije, pa eto sad cu da pisem kraci blog o sreci, lijepom vremenu, i kako se i ja sam osjecam sretno.

Razmisljam ovih dana o sreci i sretnom zivotu, pa eto mogu reci da bas i nije tesko biti sretan pa nije to sveto pismo, jer ovih dana sam bas sretan, mozda je uzrok tome, lagane setnje u prirodi, pa malo rostiljanja, druzenja, sve je moguce.

Eh ta sreca ko sreca, pa moramo je sami sebi stvoriti i ostvariti, pa da budemo sretni i zadovoljni.

Ma ne moze se ona kupiti u nekakvoj trgovini ili na pijaci, meni onda licno bi trebalo jedno stotinjak kreditnih kartica da bi je kupio.

Sreca se treba zivjeti i onda kada na nas navale nevolje, tjeskobe i problemi, jer zivot se i treba zivjeti da budemo sretni i zdravi a sto manje tuzni.

Cesto znam govoriti sa puno ljudi u nasim razgovorima o sretnom covjeku, djevojci, djecku, roditeljima i djeci.

Najvise nas zaokupira sreca u materijalnoj dobiti i bogatstvu, a Boga mi ja sam najvise sretan kad su bliznji i ja zdravi, a materijalna dobit i bogatstvo, ma biti ce i toga jos vise.

 Cesto znam reci nekome da je sretan covjek i da je rodjen pod sretnom zvijezdom, ali ipak ima tu i onoga kako sebi zivot pocnemo krojiti.

Pa znam cesto misliti na nekakve traume, razocaranja, neuspejhe i bolesti, i onda kazem za sebe kako sam nesretan, kako ovo, kako ono, razmisljam o tome kako nam sve 'ide po koncu' u zivotu i mi smo sretni ljudi.

  Puno puta analiziram svoj zivot, zdravlje mi je dobro, posao je dobar, ljubav ne moze bolje, zivot tece po planu, ma ja sam najsretniji covjek na planeti (ima tih dana kad tako mislim, i bas mi bude dobro).

Ali eto, ipak sreca dolazi iz srca.

Ona ulazi u nase duse i ona se pokazuje na licu svakog covjeka.

Cak i kada nasa okolina u kojoj zivimo osjeti i vidi na nasem licu radost i svjezinu, osmijeh, onda zaista prozivljavamo srecu u svom zivotu.

Cesto mi neke osobe iz komsiluka znaju reci kako zracim mirom i radoscu, i da ostanem tako, pa eto ja ostanem, a dodje i losih dana, ali bolji su dani definitivno zdraviji i bolji za svakoga.

Ah ta sreca, bas cini cuda, uvijek ispliva na povrsinu, i to se itekako da primjetiti, jer kad smo sretni onda i drugima zelimo ciniti dobro.

Ako zelimo biti sretni, trebamo to i zasluziti tako sto cemo imati srca za sve ljude, voljeti prijatelje, a biti strpljivi i velikodusni sa neprijateljima, plakati sa tuznima, ne zavidjeti tudjoj sreci, ciniti dobro svima, zlo nikome.

Ah ta sreca, bas sam happy, ono bas, vjerovatno zato sto dolaze ljepsi dani, a i priroda cini svoje, nema nista ljepse od prirode i svjezeg zraka...i naravno malo raspaliti rostilji, posjediti, eh ta milina, gotiva.

by: Nedret Kuduz Kuduzovic aka kuduzMC (zoki nik: kuduz)

Ali eto, ipak sreca dolazi iz srca.

Ona ulazi u nase duse i ona se pokazuje na licu svakog covjeka.

 mudrost tzelog bloga nalazi se u owe dwe rechenitze....swe ostalo je nepotrebno

Jao prasicu, a ja se trudio da napisem kraci blogic, al ispade malo duzi nego sto sam mislio, a sad mi ti rece da je sve ostalo nepotrebno osim ove dvije recenice, idem u cosak da placem, hahahahahahaha, hvala prasicu. ))

Mene ovo nasmejalo, do suza.

Sličnosti lika sa slike sa mnom danas su.. jel'... zapanjujuće.

Није сретан онај који пуно има,сретан је онај коме мало треба.

Eh nek te vala nasmijalo Ajsice, kritike urodile plodom, ja napis'o veseli blog, pa kakav god je takav je, cisilej upravu si, potpisujem. ))

Nedo, zamisli se nad ovim sto cisilej kaze, poznata izreka, svi je znamo, al malo ko da je se pridrzava.

Ti imas puno razloga za srecu i zadovoljstvo, a vidis samo crne stvari. Opusti se, nauci biti zadovoljan u zivotu.

Edited by Voljena, 2012-03-30 08:16:55

Ma imam jakako, ne bjezim od toga naravno, pa ne vidim samo crno, vidim i bijelo tj. svjetliju stranu zivota, relax sam laganini, zadovoljan sam onim sto imam, a sto nemam, ne moze se vratiti. ))