Svanuo je lijep i suncan dan. Zadnji dan u Augustu mjesecu. Krenuli smo na put u Njemacku. Prosli smo kroz neke od gradova Bosne i Hercegovine (Lukavac, Tuzla, Orasje). Prosli smo jednu, drugu granicu. Medjutim, kada smo se priblizavali trecoj granici (ulazak u Austriju) docekale su nas na stotine vozila. Naravno, svi krenuli bas taj dan kuci, u ponedeljak moraju biti na poslu, djeca u skoli, tako da smo do granice vozili nekih 3-4h iako je do same granice ostalo nekih 2-3 km. Prosli smo granicu, polako se pocela spustat' noc, mi psihicki umorni dodjosmo do nekog hotela u Austriji, te smo tu prespavali.

Sutradan smo nastavili putovanje do cetvrte granice (ulazak u Njemacku). Prosli smo granicu i nastavili 7h dug put do naseg prvog odredista (Dortmund). Poslije nekoliko stajanja dosli smo u Dortmund kod mog rodjaka. Kod njih smo posjedili i krenuli put naseg sljedeceg odredista (Mönchengladbach) gdje cemo i ostati, jer je to dom mog amidze. Posle napornog puta trebalo nam je 2 dana da se kol'ko tol'ko odmorimo. Radi dugih i napornih voznji odlucili smo prvo da posjetimo neke druge gradove (Dortmund, Hagen, Düsseldorf i Köln). Spremili smo se i krenuli put Dortmunda.

Dosli smo u Dortmund i krenuli u obilazak grada (e da, vidjeli smo stadion popularnih 'Milionera'), setali smo kroz centar grada, zalazili u kojekakve centre (samo sto su mene biciklisti isprepadali, odnekud se samo pojave iza mene i nakace se na sirenu, jer sam im hodao po biciklistickoj stazi). Ja, licno, posto ne poznajem njemacki jezik, mislio sam da cu negdje moci da pricam na engleskom, al' to nisam docek'o, pa su mi sve morali prevoditi. Jeli smo, pili smo, hodali smo svugdje i dobro, dobro se proveli u Dortmundu, i da, zamolio sam ih da me slikaju sa po meni najboljim 'njemackim proizvodom'.

Moja Malenkost Kraj 'Njemackog Proizvoda'

Sljedeceg dana smo posjetili mali gradic Hagen. Hagen jedno lijepo mjesto sa puno zelenila (sto meni licno odgovara, jer ima puno svjezeg vazduha i sto bi rek'o stari narod: prija dusi). Tu smo dosli radi nekih obaveza koje je amidza imao, tako da nismo setali i zavirivali u svaki kutak. A onda, sljedeceg dana, posjetili smo Düsseldorf. Fenomenalan grad, sa nevjerovatnim pogledom na rijeku Rajnu koja protice kroz njega. To je, meni licno, bio prvi put da uzivo vidim svu ljepotu i sirinu koju ima rijeka Rajna, svi ti brodovi koji prolaze rijekom iz drugih zemalja, od najmanjih do najvecih, to je bilo fenomenalno, jednostavno receno: covjeku preostaje jedino da sjedne i uziva u ljepoti.

Naravno, posjetili smo i Rheinturm (toranj na rijeci Rajni). To je bio poseban osjecaj, usli smo u toranj, dobili karticu, usli u lift i u roku od 10 sekundi smo bili na visini od 168m (a toranj je visok 172,5m, a na toj visini se nalazi restoran). Ja sam sav preblijedio, vjerovatno sto nisam navik'o takvom brzinom, na takvu visinu da idem. Kada smo izasli iz lifta, vec mi je bilo bolje, mada sam bio pod uticajem kao da mi se tlo pod nogama gubi u prvih par sekundi. Unutrasnjost u tom dijelu gdje smo mi bili je fenomenalna, sa staklenim prozorima na kojima su natpisi gradova koji se vide odatle. Pogled sa tog tornja je nevjerovatan, definitivno je vrijedilo otici na tu visinu.

Rijeka Rajna - Pogled Sa Tornja

Poslije obilaska tornja, bacanja pogleda i divljenja za svaki grad posebno, setali smo gradom, gledali brodove kako rijekom prolaze, divili se parkovima u kojima se ne moze nac' ni cik od cigarete a kamoli nesto vece. Jednostavno, savrseno mjesto za odmor od svih problema i briga koje imamo. I tu smo, naravno, jeli, pili, obisli neke trzne centre, glumili modele, fotografisali i uzeli suvenire za uspomenu. Sljedeceg dana smo odlucili da krenemo put Kölna. Za Köln kazu da je poznat po kolonjskoj vodi i muzeju koji je bas njoj posvecen. Moram priznat' da sam se odusevio Kölnom, jednostavno mjesto na kojem su svi totalno opusteni i uzivaju, za razliku od nekih drugih mjesta na kojima smo bili. Pored svega, posjetili smo i Kölner Dom (jedna od najvecih katedrala na svijetu).

Moja Malenkost U Centru Grada U Kölnu

Poslije smo obisli jos neka poznatija mjesta sto se samog Kölna tice, kupili neke suvenire za uspomenu i jos neke stvari koje su nam se svidjele, fotografisali se i naravno, opet glumili modele (moram priznat' da nam je to nekako i islo od ruke). Sve u svemu, lijepo smo se proveli u Kölnu, rucak, pice, kasnije lagana setnja i polako se poce spustat' noc. Sljedecih nekol'ko dana nam je kisa upropastila planove pa nismo mogli nista vise obic'. Zadnja 3 dana pred polazak nazad u BiH smo obisli Mönchengladbach, vozikali se, posjecivali trzne centre, jeli, pili i dobro se proveli, tako da sam, licno, ja sav sretan i zadovoljan sa svime sto smo obisli, upoznali i vidjeli.

I dosao je dan kada smo krenuli kuci u BiH, za razliku od polaska u Njemacku, ovaj put nismo morali cekat' radi kolona vozila nit' smo imali ikakvih problema na granicama, tako da smo iz Njemacke u BiH stigli za 16h voznje uz povremena odmaranja. Sve u svemu, jedno prelijepo i nezaboravno putovanje koje ce, licno, meni ostati u dugom sjecanju.

 A jesi lip na tim slikama  

Ok, ozbiljno, toliki blog i nigdje da spomenes kako si sa tugom u srcu prolazio 500 m od mene a ne javio se ? 

Odrecicem te se Bgm !!!!

jedan moj drugar (wotjko) je tako slikawao automobile po abu dabiju, pa ga priweli on na pumpi i prolazi jaguar (ne zhiwotinja, wetj zwer...od auta)... i poshto je zaludjenik za automobile i fotografiju, a takaw auto bash i nema u kolektziji, on okine par fotki... kad staje jaguar... panika.. wratja se u rikwertz.. "koji si ti shto slikash jebem li ti swe, satju zowem militziju" promumla mu arapin, a wotjko se oduzeo, samo treptje... kad pojawi se i murija u roku od odma... priwedoshe wotjka, ispituju, ko je shta je shto slika... uzeo pandur aparat (koji koshta k`o moj auto), lista slike, a u njemu pored slika sa letowanja, snimaka wotjka i njegowe biwshe (u bRezobraznim pozama), gomile automobila stoji i slika mechke 124-ke kazhe pandur "auto prowerene wrednosti" (s obzirom da se tamo ne woze auti wetj swemirski brodowi), wrati mu aparat i objasni da to wishe ne radi da ne bi doshao o5 u neprijatnu situatziju, jer je uprawo slikao auto nekog sheika jebemliga shta, a owaj se ukenjao da nije neka otmitza u pripremi... strpa ga arapin u jaguara i wrati na pumpu odakle su ga pokupili... wotjko se ukenj`o i dalje, nemosh dodje sebi... i kazhe mu arapin "slikaj sad"... owaj naprawi josh par fotki i arapin nastawi put... pored neprijatnog iskustwa imao je tu chat da se prowoza i u jaguaru swako zlo ima swoju dobru stranu  

A u kelnu nema kelnera!!!