Ovo je jedna od mnogih mojih neispricanih prica.

Sada cu u sto kracim crtama ispricati pricu o svom Slijepom Starcu u snovima koji je pomenut i u jednoj pjesmi kako mi je lijecio rane.

Slijepi starac u snovima je covjek koji mi je kao djecaku od 8 godina pomogao da ponovo progovorim.

Naime, bilo je to ako me sjecanje dobro sluzi negdje 2000-te godine, period proljece-ljeto, kada sam jedne noci zaspao i tokom tog spavanja usnio jedan uzasan san.

Bio je to najgori san ikada dotad.

Spavajuci, sanjao sam kako se nalazim negdje u mraku, i s lijeve i s desne strane suma.

Hodajuci tom sumom, ne gledajuci ispred sebe vec sa strane upao sam u neki bunar dubine 10-15m.

Istog trena sam se probudio, preznojen, u placu, ali ni jednu jedinu rijec nisam mogao izgovoriti, vec sam morao pisati roditeljima ono sto zelim da kazem.

Nakon nekoliko dana poslije tog sna, nikakvog efekta nije bilo da cu nesto moci reci.

Vodili su me doktorima, kojekakvim onim zenama sto saljevaju strave u nadi da cu se prepasti te strave pa cu progovoriti.

I tako je prolazio dan po dan, cak me otac pokusavao prestrasiti kojekakvim izlascima iz coska kuce pred mene ali nikakvog efekta nije bilo.

I proslo je lijepih cetiri mjeseca poslije tog sna i te noci kada sam zanijemio.

Ipak, jedne noci kada sam zaspao, ponovo sam nesto grozno sanjao.

Ali ovaj put, u tom snu sam padao sa neke litice, kotrljao se i kotrljao niz tu liticu i odjednom ugledao tog tzv. Slijepog Starca koji mi je dosao pomoci pruzajuci mi svoje stare ruke i tog trenutka sam se probudio i vrisnuo (kako su mi roditelji pricali, culo se cak i do vani ispred kuce jedno 10-tak metara) i poceo dozivati roditelje koji su vec u tom trenutku bili pored mene jer je bilo kako kazu isuvise rano da bi oni legli na spavanje.

Eh, sta da kazem za ovog Slijepog Starca, vjerovatno da se nije pojavio u tom trenutku kada sam padao s te litice nebi nikada vise ni progovorio ili mozda i bi ali bi bilo pitanje vremena.

Tog Slijepog Starca i nije bas bio dobar prizor vidjeti ali spasio me je u tome trenutku sto necu nikada moci zaboraviti, i sto cu ako Bog da i svojoj djeci pricati.

by: Nedret Kuduz Kuduzovic aka kuduzMC (zoki nik: kuduz)

Edited by kuduz, 2012-01-27 23:28:00

Edited by kuduz, 2012-03-07 20:35:02

autizam je boles` u stwari psihichki poremetjaj kod detze koji se lechi...bolje da su te wodili kod psihologa umesto kod wrachare da ti "saljewa strawu"...imao si sretje da je shok koji si dozhiweo u snu utitzao na to da ponowo progoworish...

Rekli su doktori kad su me vodili ali ne psiholozi vec ovi pedijatri za djecu da se to od straha desilo i da jedino ako se o5 prepadnem da ce se vratiti u normalu, ali kad je to bilo prije 12 godina, i otad vise nikad mi se to nije desilo hvala Bogu, a sto se tice saljevanja strava, meni je to oduvijek bilo bezze, sta mi pucketa ono zeljezo il sta vec i od tog se kao prepasti, da se moze prepasti vjerovatno bi tad to pomoglo, ali o5 necem da u to previse ulazim jer se ne bavim tim poslom, nit vjerujem u te stvari.

Edited by kuduz, 2012-01-28 01:51:24