nefes - Blogovi
Zaljubljena u zivot ...
Vozovi ... taj miris nostalgicnih i sjetnih rastanaka , susreta i iscekivanja , zagrljaja dolazecih , budili su u njoj poseban osjecaj ... S koferom u jednoj i kartom u drugoj ruci , cekala je zvizduk za polazak ... opet u nepoznato .
Oduvijek je volila vozove.Bilo je neceg posebnog u svoj toj vrevi , trci i zurbi, sva ta nepoznata lica od kojih ce ti bar jedno ( sasvim spontano) biti saputnik, dobar ili los sagovornik ... Neke od njih i ne primjetis a neki ti ostanu duboko urezani u sjecanje .
Bacila je pogled na kofer u svojoj desnoj ruci i shvatila da od poslednjeg putovanja i nije ponijela puno ... Nasmjesila se ... Kofer kao i zivotni put covjeka: na pocetku prazan a onda s godinama , sto zbog sebe sto zbog drugih, dobije na tezini. Bude tu citav niz zivotnih lekcija , od gresaka i iscekivanja , do svih onih predivnih trenutaka skupljenih i zavijenih u ljepotu dozivljenog ... A sada , nakon svih izborenih bitki , krenula je ne trazeci smisao. Smisao se ne trazi. Smisao je biti sretan i znati usreciti druge. Smisao je oprostit , nadahnuti i nauciti vidjeti ljepotu ... Smisao je jednostavno biti ... A Ona je bila!
Na ovo putovanje ponijela je sa sobom samo hrabrost i mudrost ... zelju da istu savlada i ostane postojana , ostane svoja ...I sve te velike rijeci kojima je cilj impresija , njoj vise nisu bile vazne, impresiji je mjesto samo na platnu .
Nije se oprastala . Ostavila je samo jedno pismo s posvetom u nadi da ce nekada nekome znaciti nesto : " Svi smo mi pomalo slicni kad govorimo a potpuno razliciti u svojim tisinama .Rijetki su oni koji se prepoznaju, dotaknu i postanu dio iste . Zbog nekih smo sretni.Bliskost koju osjecamo nezamjenljiva je i uliva snagu onda kad nam iste nedostaje. Jer jesmo , samo jedan mali komadic slagalice zbog koje ne treba traziti smisao vec biti slobodan i naci sklad u neskladu . Prepoznati i usreciti. Vjecno bit zaljubljen u zivot ... "
Jednm su mi rekli ;" Vozovi se vracaju ali ljudi u njima nikad nisu isti ... " 
quietly, 11god
I ja volim vozove jer sa sobom nose velika kretanja, velika očekivanja i ritmove života. Kao mala, ispraćala sam ih i dočekivala. Još tada sam saznala da je (možda će čudno da zazvuči) podjednaka radost kada neko dođe i ode. Radost je bila i ta čežnjiva zebnja sa kojom sam čekala povratak...
nefes, 11god
quietly, 11god
nefes, 11god
tri_praseta, 11god
potroshio sam swe lepe rechi da nemam snage i za pristojan komentar, zato tju samo da tzitiram balashewitja: "zhiwot je kao woz...i to onaj teretni...koji swe wreme cheka na nekom sporednom koloseku znak skretnichara, da bi shto brzhe mozhe protutnjao kraj najlepsheg pejzazha"....eto takaw je moj zhiwot, bash kao taj woz 
nefes, 11god
za tebe
Voljena, 11god
Odrasla sam uz prugu, svaki dan dva puta je prelazila, ne obracajuci paznju na ljude koji prolaze, dolaze il odlaze. Sad kad pogledam unazad, (mozda bas zbog toga sto ih nisam primjecivala) ne vidim nikakvu vezu izmedju tvog bloga i tih vozova. Al vjerujem da ti vozovi i nisu bili misljeni, vec novi pocetci, zavrsetci nekih faza u zivotu, radjanje neke nove nade,...
Predivno napisano
nefes, 11god
Hvala
nefes
