"Volila bih ti ispricati pricu o njemu" govorila je sa nekom sjetom u glasu , dok se onako djetinjasto poigravala pramenom svoje kose.

Negdje duboko u pogledu njenih bademastih ociju, nazirala se tuga ali i neobicna toplina koja je zracila na svaki pomen njegovog imena.

Znala je "ona" da nije bio jedan od onih koji su slatkorjecivo "pomjerali planine" i "skidali mjesec i poneku zvijezdu"ali je sa sigurnoscu bio onaj koji je poput "cudnog carobnjaka"znao da nacrta najljepsi osmijeh na njenom licu.

Volila je da bude sa njim, cak i onda kada su mogli samo mislima da dotaknu svoj "mali" svijet postojanja. Svijet u kojem su gradili najljepse trenutke i onako "ludo" "djetinjasto" ucinili da svaki od njih bude poseban i jedinstven.

Znala je njegove mane , volila je i upijala sve njegove vrline .I nije On bio ni Atila ni Spartacus ali je bio dovoljno "jak" da je cvrsto drzi za ruku ,  hrabar i odlucan da poput zmaja na vjetru , kad treba odmota vrpcu izmedju prstiju  i pusti je da zbog trenutka ludosti bude srecan zajedno sa njom.

Bio je "On" mnogo toga skrivenog u sjetnom pogledu njenih bademastih ociju ,zelja i nada , prijatelj i ljubavnik, dah i uzdah ,  ratnik i mocnik u "malom" svijetu njihovog postojanja kad je mogla i moze reci ;

                                                  " Its a Mans World a On je ipak drugaciji od svih "

I dugo sam tako posmatrala te slikovite pokrete njenih prstiju dok je sa sjetom i posebnom toplinom pricala pricu o "njemu" . Sjetih se i misli koju sam negdje  zabiljezila a koja me u trenutku povezala sa njom  ;

" Zivot je cudno putovanje , sretnes ljude , zapletu ti se na tom putu , udju u tvoju dusu, nastane se onako bez najave i onda tu ostanu sa svim svojim manama i vrlinama kako bi svjedocili ljepoti tvog postojanja ... " 

Da ... bila je to prica o zeni sa sjetnim pogledom a posebnom toplinom koja je zracila na svaki pomen "njegovog" imena , prica o "njemu" koji je bio drugaciji od svih .....