Ljubav...sta je zapravo ljubav?
Najveći pjesnici i umjetnici pokušali su svojim riječima i slikama opisati ljubav, ali moze li se ljubav zaista izraziti definicijom, mrtvim slovima na papiru? Mislim da ne moze...ali ja cu ipak pokusati...
Ljubav je najljepsi osjecaj na ovome svijetu, onaj trenutak kada se probudis, i osjetis cudan osjecaj u trbuhu, nervozu...ne mozes jesti, spavati, misliti na bilo sto drugo osim te osobe.. kada nisi vise ti najbitniji, najbitnija je sreca voljene osobe, mozda sam ja budala, mozda sam lud, nisam normalan, ali jedino tako znam voljeti...ne mogu dopustiti da pati osoba koja volim, makar to znacilo da ja patim..
Ljubav je kada stalno razmisljas o voljenoj osobi, do te granice da te to naprosto nervira.. kada niste zajedno da ti fali, svake j**ene sekunde i kada bi sve dao da ste zajedno...
Ljubav je kada svijet izgleda potpuno beznacajan bez te osobe, kada bez nje nista nema smisla, ljubav je sve ... ili nista!
Ljubav trazi zrtvovanje i ona osoba koja se ne usudjuje zrtvovati za ljubav, nema pravo voljeti! Nije korektno prema drugoj osobi, koja se zrtvuje, koja je spremna uciniti sve da ljubav opstane, nije fer...
Ljubav je strpljiva, nije ljubomorna ili pak arogantna, ohola...voljeti nekoga znaci postovati ga i imati povjerenja, bez ogranicenja, bez prepreka.
Ljubav ne moze imati zrno zla, ne moze biti okrutna, ona je jedina iskrena, bez predrasuda, cista, lijepa...
Prava ljubav je poput nevidljivog duha, svatko govori o njoj a malo tko ju je vidio...i ona je jednostavno sve...jer ljubav je nesto sto ne mozemo vidjeti, okusiti, cuti, namirisati...to je najiskreniji osjecaj srca onih koji ga osjete...

Treba li ljubav prastati? Mislim da treba, ali mora postojati granica, linija preko koje se ne smije prijeci, kada ponos kaze DOSTA, makar srce i dalje zeli...jer cemu bezgranicna ljubav ako druga osoba nema postovanja, ako joj nije stalo do te mjere da ucini nesto znajuci da ce te to povrijediti...taj trenutak kada se upitate vrijedi li sve? Sav taj trud, sva ta paznja, jeli ta osoba vrijedna toga?

Internet ljubav...moze li se ljubav razviti preko interneta? Na internetu sam sam skoro dvije godine i vidio sam mnogo internet parova, i samo 2 para znam da su se odrzali, da su sretni, sve ostalo je puklo prije ili kasnije...Koja je njihova tajna? Upoznali su se uzivo, druzili, izlazili, maknuli s neta, sada zive zajedno i lijepo im je
Misljenja sam da se na internetu NE moze razviti ljubav, ne prava ljubav, iskrena,cista, lijepa ljubav kao sto rekoh prije...Internet nije ni namjenjen za ljubav, za vezu, nego za zabavu i zazenciju, previse je tu ljubomore, posesivnosti, lazi, spletki i slicnih stvari koje ubijaju onu ljepotu ljubavi...
Kako biti siguran da su osjecaji pravi? Nikako, dok se ljudi ne upoznaju, nije ista reala i fikcija! Ljudi se na zalost lazno predstavljaju na internetu...Cemu? Zar je potrebno uljepsavati stvarnost za nekog koga zapravo ni ne poznas? Ionako se sve sazna, prije ili kasnije...
Kako je uopce moguce usporedjivati realu i fikciju? Kao sto rekoh, ljubav se ne moze staviti na papir, ljubav je drzanje za ruke, ljubav je kad ti se ozari lice svaki put kada ju ugledas, ljubav je dodir, poljubac...ljubav je kada ti se svaka njezina mana cini drazesna i simpaticna...to nije moguce dobiti preko neta....
Iskreno, nisu mi jasne te virtualne veze...kamo sve to vodi? Ne znam...mislim da to nije ljubav, vec ovisnost...imati nekoga da ti kaze da te voli...ali koliko to moze trajati? Ako ljudi nisu u mogucnosti da se druze uzivo, sta ocekuju, da budu zauvijek na netu?? Sve to na kraju zavrsi u suzama...
I ja sam se opekao na netu, uvijek sam govorio, ne mogu se ja tu zaljubiti, nema sanse, nisam ja taj tip...ali dogodilo mi se, upoznao sam jednu divnu osobu, tako dobro, iskrenu, veselu...i jednog ujutro, onaj cudan osjecaj...i divno druzenje, zezancija, istinska sreca kad god bi se neko pojavio na netu...onda su krenuli problemi...bilo je tu puno situacija, specificnih za net, spletki i prijevara...i ja sam znao da se moramo maknuti s neta,vise se druziti se u reali, riskirati, bio sam spreman napraviti slijedeci korak, jer kao sto rekoh: ljubav trazi zrtvovanje! Tu je zapelo...bojim se da je ona postala ovisna o inernetu, o zokiju, o nekim ljudima na zoki...i da ne moze bez toga...najlakse se zatvoriti u virtualni svijet, gdje je sve divno, puno cvjetica i leptirica i ne misliti na brige...ali dokle to moze tako? Pokusao sam je uvjeriti da to nije zdravo, da ce to zavrsiti u suzama...da se mora maknuti iz tog svijeta, ali ne znam da li jos imam volje i snage....jednom ce shvatiti ove rijeci, shvatit ce sto je propustila, sto je mogla imati, ali mene vise nece biti...ja ne mogu vise tako, ne mogu zivjeti u virtualnom svijetu.....prokleti internet...

Ljubav je k`o Steve Vonder slepa

kako bre ne znash shta je to ljubaw? to je ono kad ti "leptiritji" zaigraju u stomaku....mada meni nisu odawno zaigrali moratju da posetim gastroenterologa da mi poprawi kwar
a mozhda bi bilo bolje.....

ja se purgeru slazem sa tobonnnnnnnnnnnn.......................

imGray">Dobar blog nyx...pa ipak... iako toliko realno napisan, desi nam se onako kako nam kaze srce.
Svi mi znamo kako bi trebalo biti, malo nas to u reali i primeni.
U svakom slucaju slazem se sa napisanim

podpisujem---nyx------ali svakome od nas se desilo----ali neki to priznajemo, neki ne------proci ce----veruj mi----proci ce i ta bol u srcu i dusi

Nyx - net je net. Lazi i sve to. Idi u real. Postujemo te.

Bravo nyx  Izvini ako remetim nesto sto vadim ovo iz naftalina, ali sad naleteh i pozeleh da ti kazem da mi se dopalo kakvu si odluku doneo.

HIMNA LJUBAVI

Ako jezike čovečije i anđeoske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveči.

² I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu veru da i gore premeštam, a ljubavi nemam, ništa sam.

³ I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam telo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže.

⁴ Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne veliča, ne nadima se,

⁵ Ne čini šta ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu,

⁶ Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,

⁷ Sve snosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.

⁸ Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako će i prestati, jezici ako će umuknuti, razuma ako će nestati.

⁹ Jer nešto znamo i nešto prorokujemo;

¹¹ Kad ja bejah malo dete kao dete govorah, kao dete mišljah, kao dete razmišljah; a kad postadoh čovek, odbacih detinjstvo.

¹² Tako sad vidimo kao kroz staklo, u zagonetki, a onda ćemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda ću poznati kao što sam poznat.

¹³ A sad ostaje vera, nada, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveća među njima.