Davno je počela zavjera protiv moje strasti, a činilo se kao da se ne tiče mene, ali ja znam, najprije su se tamo nekih dvadesetih prošlog stoljeća, ma tamo neke,zovu ih sufražetkinje, pobunile... htjele slobodu govora i dobile ga.

Nedugo nakon toga Afričke i Azijske zemlje poželjele skinuti jaram kolonijalizma i uspjele... odjednom se pojavio tamo neki Martin Luther King i poželio da svi ljudi imaju ista prava ... bili oni bijeli, žuti ili crni... i izborio se naposljetku su se pojavili neki čudni ljudi koji su po željeli da se izjednače homoseksualci i heteroseksualci. I zamislite, neke mudre moćne glave više nisu znale što da rade, na koga da se okome.

Svi žele nekakva prava. Sastali se moćnici i dosjetili... udarit ćemo na pušaće!

I tako je to počelo. U mojoj kući odjednom svi uvidjeli da je pušenje zlo. Odjednom svi poželjeli živjeti u čistoj, nezadimljenoj, mirišljavoj... zdravoj sredini. A gdje ću ja?... Na balkon!... Svi uglas! Dugo je trajalo nadmudrivanje mojih nasljednika i mog zakonitog, odjednom su svi bili puni savjeta, dočaravali mi idiličnu sliku doma i obitelji u kojoj ptice cvrkuću,u kojem možeš namirisati čak i jelo koje se kuha, sve je bilo ljepše osim moje cigarete.

Nakon par mjeseci uvjeravanja i izbjegavanja moje malenkosti i pućenja nosa dok su pored mene prolazili, ja im svečano obečam da više nikad neću zapaliti. Mogu ja to, sama sam sebe uvjeravala i kriomice silazila u podrum po još onu zadnju... da ne propadne... šteta dobre cigare. Odjednom sam počela duže ostajati na poslu i uz kavicu se jadala prijateljici, uzgred budi rečeno i ona je prestajala pušiti, da mi se nekako ne mili biti u kući jer me čim uđem moji revnosni i sumnjičavi ukučani mirišu, zagledaju mi se u oči dok im odgovaram čiji je ono opušak koji su našli u banji.

Jebate koja mi je bila blamaža kad sam sinu lagala da su cigare u mojoj torbici Jasnine,a on odmah nazvao Jasninog sina da mu špija da mu mater još uvijek puši. Tada sam rekla da je kraj i vjerujte bilo je jednostavno. Nikada više! Moram priznati, još uvijek, i nakon četiri godine mirišem zrak u kući, i vjerujte mi, još uvijek mi je najljepši miris dima dobre cigarete!

Beskrajno se divim ljudima koji stave tačku na pušačku karijeru. Znam koje su to muke. Već sam plakala OVDE.

JA SAM SAMO SEBI REKLA , NECU VISE..I TO JE TO.....DIVIM SE SEBI

Nista lakse, ja sam do sada 100 puta ostavljao bez problema.

i ja sam sebi rek`o nikad netju prestati" i ewo drzhim se tog obetjanja wetj 17 godina

Kontroverzna najnovija Marlboro reklama.

Mnoooogo dobra!

I ja sam jako ponosna na sebe sto sam prestala sa tim!

Necu da vas lazem...kada bi cena bila pristupacnija i kada ne bih morala da dajem 13 000 - 14 000 dinara mesecno pusila bih i ja.... ovako mi bre nekako dodje zao kad stavim na papir x12 meseci...

Tako sam i prestala pre tri godine...kada sam stavila na papir i skontala da ja izgorim dobar deo letovanja za godinu dana.

Ja nisam uspela "na suvo" vec uz pomoc tableta...bilo je tesko ali vise sam se borila sa navikom nego sa potrebom jer su me drzale tablete.

Prosle godine oko Nove godine propusim ponovo iz zezanja

Pusila sam mesec i po dana po dve pakle dnevno (i uzivala moram da vam priznam) ali sam definitivno ukapirala da nisam dovoljno bogata da mogu sebi da priustim taj luksuz i ponovo kupila tabletice i batalila.

Ne pomisljam vise da se ikada vracam u pusace jer realno mogu kafu da pijem gde hocu (a ne da se smrzavam zimi po kisi i snegu a leti pecem od vrucine), nema zamora, bolova u plucima, glavi.... smrada u kolima, u ponekoj  sobi u kojoj je bilo dozvoljeno... i tako da ne duzim vise...puno je prednosti biti nepusac.... da se ne ponavljam da ostaje vise novca da se potrosi na neku drugu glupost...