Ocekujem da ce do jutra snijeg pasti. Zelim ga vise nego ikad. Njega i snijeg. Nas i nasu ljubav. Ali znam, svjesna sam da ove zime nece biti nas. Bice nas, ali samo kao prijatelja. A oboje dobro znamo da nikad jedno drugo necemo moci gledati prijateljskim ocima. Ali opet meni je dovoljno samo da mu napisem  "Pada snijeg." i znam da ce me razumjeti. Znam da ce se i njemu vratiti sjecanja. Znam da ce se i on kradom osmjehnuti. Znam da ce i njemu biti toplo oko srca. Sretna sam.  Sretna sam jer te imam, na ovaj ili onaj nacin. Zadovoljavam se sitnicama, a znam da zasluzujem mnogo vise. Predaleko si veceras,  bices i sutra,  bices dovjeka, predaleko. Previse kilometara ce nas uvijek dijeliti  i tiho u sebi psovat cu daljinu. Kilometre. Ali opet ti ces biti u mom srcu,  zauvijek. Ti si otkucaj srca mog.  Zjenica oka moga.  Zar moze blize? I kad nas milje budu razdvajale i kad nas ovo  'prijateljstvo' ne bude povezivalo, ti ces opet biti meni najblizi.  Zauvijek ostat ce u pamcenju novembar i tvoj zavijet sa usana...