Prije nešto manje od godinu dana upoznah jednu predivnu osobu po imenu ******. Naš prvi susret se dogodio sasvim slučajno i neočekivano. Tog dana, koji je budi rećeno bio isti kao i svi do sada sve do trenutka kada ne upoznah nju, moj život je dobio neki sasvim drugačiji smisao. Tog dana sam osjetio nešto što nisam osjetio dugo vremena. Taj osjećaj se poznat samo onima koji vole.

Taj trenutak mi ostade zauvjek urezan. Bio je to pakleno vruči ljetni dan.  Kroz otvoren prozor dopirao je uzavreli ljetni zrak. Iz puke znatiženje odlučio sam otići odigrati partiju čovjeće ne ljuti se, kojeg budi rećeno nikad nisam obožavao igrati, al toga dana me nešto privuklo da odigram jednu partiju. Sasvim slučajno ugledah nju, ******, nju bez koje danas ne mogu zamisliti dan.

Prićali smo i zezali se. Odigrali još jednu partiju, pa još jednu, odjednom mi je čovjeće ne ljuti se postala nevjerojatno zanimljiva igra. Nakon igre, upitah je, kad ćeš doći idući puta ?Odgovora se i dan danas sjećam, naveće, nadam se.

Tako je i bilo. Odigrali smo opet nekoliko partija. Otišao sam na spavanje negdje oko deset naveće. Idućeg dana sam je opet ćekao na starom mjestu, u naše današnje staro vrijeme. Došla je, a meni srce zaigralo od sreće.  

Kako je vrijeme odmicalo sve smo se više upoznavali, naši razgovori su postajali sve dulji. Slagali smo se u toliko stvari, mislili iste misli, pisali iste rećenice, ko da se poznamo odmalena.

Kad sam s njom vrijeme brže ide, smješak ne silazi s mog lica, srce veselije kuca, a svi problemi nestanu.  Kad smo zajedno ne mislim na sutra, važno je da smo ovaj tren zajedno. Zaboravim na sve loše stvari i loša iskustva iz prošlosti, važna mi je samo ona, ona i samo ona.  Postala mi je moje jutro, moj dan, moj san, zapravo, ona je moj ostvareni san.

Danas, gotovo godinu dana poslje, ne postoji dan da se vidimo, da se ne čujemo, da ne popijemo zajedničku kavicu u jutro u naše staro vrijeme.

Ne mogu joj pokloniti ružu, ne mogu je poljubiti, ne mogu osjetiti nejzin dah na mom vratu, njene ruke oko mojeg vrata  ali s njom proživljavam nešto prekrasno, nešto što netko ne može proživjeti ni u stvarnosti.

Nadam se da postoji  neki drugi svjet gdje ćemo napokon moći biti zajedno, gdje neće biti ove daljine što nas razdvaja, gdje neće biti toliko nezacjeljenih rana prošlosti, gdje ćemo moći jedno drugoga primiti za ruke, otići u dugu šenju onakvu o kakvoj maštamo.  

Ne postoji ta riječ kojom bi je mogao opisati, nema te riječi koja bi opisala barem djelič onoga što mi znači. Unatoč daljini volim je. Volim je i znači mi više od ikoga.

Veze na daljinu su i tekako moguće, srce će uvjek pronaći način. Baš kako je rekao Balašević „Samo rijetki nađu rijetke“, mi smo pronašli jedno drugo.

Nije nas briga što ljudi misle o nama i  što će misliti o nama. Imamo jedno drugo, a to je nešto najvažnije i najvrijednije od svega.

Ljubavi,  voli te tvoj ******

Edited by whisky03, 2013-06-11 16:35:08

i ja tebe volim ******

******