I tako se spontano desi ovaj blog inspirisan zadnjim recenicama zadnjeg bloga od naseg "krmeta" !

Svi znate sta je onaj Placebo efekat... To je ono kad umislis nesto sto nije baaas tako... Mislim da se to nazvalo po nekom testu/eksperimentu (vjerovatno americkom) u kojem su pacijentima davali stvarne tablete/lijekove i lazne tablete/lijekove ili injekcije, nije ni toliko bitno... Poenta je da se NAUCNO dokazalo da ljudska psiha ima veliku ulogu, naime veliki broj pacijenata (koji su bili testirani na nekoj bolesti koju su imali) je pokazao veliki napredak i ozdravljenje IAKO su bili podvrgnuti laznim lijekovima, a oni to naravno nisu znali... I to im je pomoglo!

I evo ja tako "spontano" dolazim do toga na sta su me asocirale zadnje rijeci njegovoga bloga... Kao veoma "mladi mladic"  sam htio da imam nesto samo svoje! Samo moje i od mog licnog truda! Da mi cak i roditelji zavide i da se cude kako sam ja to postigao! Sa 16 godina sam poceo da radim u jednom carsijskom restoranu, radio sam samo vikendom zato sto sam isao u skolu. Nisam radio kao konobar, jer to je bilo rezervisano za neke specijalno skolovane momke koji su za to isli u skolu (ja sam isao u ekonomsku (prvobitno)) Ali, ipak! Restoran je dobro radio i imao sam dosta novca za momka tih godina. Volio sam raju i druzenje, i zavolio sam kafanu kroz taj restoran... Ja taj restoran sad zovem kafana kao sto i jeste, ali on i dalje dostojno nosi svoj naziv RESTORAN. Da se razumijemo, i jeste bio restoran koji nije primao svakakve goste, ali je imao duh kafane (u najboljem smislu).

Da se vratim na ta pica sa kraja prasetovog bloga koja me podsjetise na ovu pricu... Izdavao sam pica tim "specijalizovanim" konobarima-kad kazem specijalizovanim mislim na to da nikad ne mozete skontati kad su vas "uzeli na racunu", a kad nisu... Primjetio sam jednu noc da su se neka gospoda malo vise napila, konobar je trazio 1 dcl dzina i 4 dcl tonika. I tako 3 puta. Naravno, bio je prefirgan, oni su mislili da dobijaju 2,5dcl dzina i 2,5dcl tonika. Na kraju noci konobar je prisao i dao mi vise novca nego sto je moja dnevnica. Rekao je: "Hvala ti momak, ti sigurno nisi svjestan da si mi dobro pomogao, ja znam tebe, zivio sam u tvojoj mahali, znam te kad si bio mali..."

Ja, kao mlad i zeljan momak poslije njegove price odmah sam zelio da budem dio svega toga. U restoran su dolazili razni biznismeni, politicari, kriminalci (oni su bili najbolji, uvijek su se takmicili ko ce vise para potrositi i ko ce veci baksis ostaviti). Do svoje 18 godine kupio sam sebi motor i povremeno sam imao stan u kojem sam boravio (roditelji nisu znali za stan). Mozda ce neko posmisliti da je uslijedila lekcija, ali nije!  Zavrsio sam skolu, krenuo na faks, kad god sam stigao radio sam u restoranu. Doduse, moralo se raditi 3 noci da se zaradi kao za jednu noc prije (valjda recesija dosla, sta li...) ali uvijek je bilo onih papaka koji poslije 2 dzina nisu znali sta je dzin+tonik i sta je dzin+tonik+tonik+tonik...onih koji nisu znali sta je Stock, a sta je Jack Daniels, na kraju krajeva sta je medicinski alkohol, a sta pristojno pice!

Zelio bih da im se zahvalim, radi njih sam imao lijepu, ludu, nepredvidljivu mladost i iskoristio sam je koliko god sam mogao. Jos uvijek je koristim (moze mi se)  a njih mi nije nikad bilo zao, kad su oni mogli da kradu bezobrazno od drugih mogao sam i ja kulturno od njih... 

Edited by Cika BELI, 2013-04-24 04:22:06

jesi za jedan dzin tonik chika beli?

znam ja da si kulturan momak al ipak dalje od seke

e ako si bas