" Stajao je ispred mene posle nekoliko godina, ne pomicuci se.
 Vratio se stari osjecaj, leptirici u stomaku, trnci po tijelu.
 
Samo me je gledao, onim svojim , plavim ocima koje su mi nekada bile jedine.
 
Cuj mene, nekad, i sada su, samo sto on to ne zna.
 
Gledala sam i ja njega, ali teze, jer me opet zaboli stara rana, onaj oziljak na srcu, koji je bio sve sto je ostalo poslije nas.
 
Taj oziljak me zaboli bas svaki put kada ga vidim.
 
Pitala sam ga kako su, on i ona njegova.
 
Nastala je tisina. Nije mi odgovorio.
 
Pomislila sam da je voli, kao sto je i mene nekad. Pomislila sam da je grli i ljubi, kao sto je i mene nekad. Fali mi to.
Taj osjecaj kad sam s njim.
 
Mrzim glumiti mu prijatelja, ali drugacije ga necu moci preboljeti.
 
Necu moci nastaviti dalje.
 
Stojeci tako, ispred njega, osjetila sam da su krenule Suze.Samo sam se okrenula i otisla.

Nisam mogla, vec su klizile niz obraze.
 Klizile su polako, jedna za drugom.
 Tad sam shvatila da "nas" vise nema. Gotovo je. "

ne samo rana,vec i oziljci bole i to mnogo vise ako su se na njima ,,potpisali,, ljudi koj su nama  mnogo znacili

Ne očekuj previše. Uvek je bolje biti iznenađen nego razočaran!!!!

Nikada ne pristajem na 'prijateljstvo' sa bivsima, niti ga nudim, niti prihvatam...