Da li je vani sunce? kiša? ma nema veze ionako je sve jedno. svaki dan isti, svako buđenje kao í prethodno. život kao pročitana knjiga, kao da netko na daljinskom pritišće gumb 'ponovi'..  Da li vam je poznat osjećaj da imate sve, a nemate ništa?

U daljini dugačkog tunela ne nazirete svijetlo i kao da hodate cijelu vječnost u jednom neodređenom pravcu. Svijet okolo kao da vas se ne tiče. Kao da ne postoji.

I odjednom ugledate slabašnu svijetlost koja se svakim učinjenim korakom čini sve bliža i jača. Probudite se iz tame i tišine i konačno shvatite da još uvijek postoji nada za vas. Poneseni tom nadom i žarkom željom da ne ispustite nešto što već dugo niste vidjeli i tako jako osjetili, potrčite prema toj rasplamsaloj svjetlosti objema rukama ispruženim kako biste makar i vrhovima prstiju uhvatili, opipali i osjetili tu neopisivu sreću koja se rodila iz onog slabog plamenčića.

Realnost našeg postojanja, naše biti, ne dopušta nam da to nešto uhvatimo i uzmemo samo za sebe...

Svijetlost je samo nakratko zasjala i polako se udaljila, ali nije nestala. Još uvijek gledam u nju,  prožima me nada da ću je ipak nekako uspjeti uhvatiti i osjetiti svojim bićem...makar na tren...

Edited by Aga mon, 2013-03-12 11:08:48

Edited by Aga mon, 2013-03-15 20:52:01

Na tebi je da učiniš da te nikada ne zaboravi

o5 nada... kurawa triperusha...pu

Aaa uuu ovo vec lici na depresiju