Od svih dana u godini najmrzi mi je bas ovaj. I jos gore od svega je sto su svi nekako hiper-ludja-brale-poletni, a ja bih se, da me se pita (a ne pita me se), negdje skrila.

Uvijek ostanu neki repovi koje nisam stigla pozavrsavat. Uvijek se zbiju neki dogadjaji koje bih zadrzala blizu. A mijenjanje brojcice na kalendaru sve te stvari cini dalekim. Ma znam, glupasto je, ali, kao, sutra krocis u nekog novog sebe. Aha! Pa te novopecene odluke (bit cu lijepa, draga, mila, ucit cu i poslusno slusati, manje trositi, vise davati...) i u trenutku kad ti se naroje u glavi, znas da te nece drzati predugo. Pa sam ja odustala od bilo kakvih odluka. Frustrirajuce je, a i volim svoje znacajne stvari napravit, recimo, utorkom! Utorkom nitko ne zapocinje s gladovanjem, nitko ne krece spremat ispit, nitko ne cini generalku. E, pa ja cu bas tako! Neki ludi utorak, u nekom drugom mjesecu, kad je sve normalno i bez previse vlastitih ocekivanja, e tada ja zakoraknem. A lakse je i pasti. Jer nitko ne pita sto si odlucio i zasto (o zasto) i nisi neki karakter.

I vozimo tako naizmjenice, put nam bjezi pod nogama. Ne bjezimo mi, znate. Samo se krecemo prema onom sto je nase

super napisano.

kratko i sažetoi interesantno za ročitati.

uvek je tako u zivotu

svako ode svojim putem