Blog posvecujem mojoj maloj maci... (

...bilo je to jednog lijepog julijskog jutra,ugledala sam macu, koja je lezala  na cesti,dok su je sunceve zrake grlile...!Bila je mala i nemocna,nije ni progledala.Prisla sam, a srce mi je pucalo...(zbog ove brzine zivota, zbog briga...ja to cak nazivam i egoizmom -niko je primjetio nije).Uzela sam je u svoje narucje...drhtala sam ja, a i ona!Ja zbog njenje nemoci, a ona vjerovatno od straha...

Tako je pocelo nase dugogodisnje druzenje...Spavanje i valjanje po krevetu, budjenje sa osmjehom i sa njenom poznatom melodijom mrmrmrmr!Kao svaka zivotinja, voljela je paznju ali je isto tako znala da vrati...razumjela me je cak i kad sam sutjela,bila je moje sunce, moj mjesec i moja zvijzda!

Imala sam samo nju, ubijala je moju samocu i davala mi snagu...bila je moj mali drug, koji me nikad nije povrijedo.Godine su prolazile, nanizalo se ih 7...ljubav , povezanost i navika iz dana u dan su bile vece, a ona i ja nerazdvojne...

Sad su sve ovo samo uspomene,ljubav je ostala ali i velika tuga,Moja Minica nije vise medju nama , druzi se sa Andjelima i sretna sam za nju, jer sad ima krila, a vazda je letjeti zeljela!!!

Zauvjek moj mali Mrmrr...falis mi i uvjek ces mi faliti!!

ma kissss neciiiiiii