Konačno me kćerka nagovorila da nabavimo psa. U naš skromni dom doći će negdje u 9 mjesecu...nikad prije nisam imala psa, niti se družila s njima, zapravo, ako sam posve iskrena ja se bojim pasa...zapravo se jako bojim pasa, do te mjere da kad vidim psa lutalicu na cesti spremna sam pobjeći u prvi dučan, haustor, bilo kamo i ne izlaziti tako dugo dok ga nema nigdje na vidiku...do te mjere da kad negdje dođem gdje imaju psa, ne mogu mirna sjediti, ne mogu ga gledati u oči, jer postajem nervozna i taj moj strah pas odmah prepozna i onda sve to skupa baš i ne izgleda dobro... želim pobjeći ...a sad će mi svaki dan i svaku noć biti doma, u mom stanu...pomalo se bojim te pomisli, a ipak sam pristala. Ali, kad malo bolje razmislim, volim životinje. A psi su mi dragi...gledala sam nedavno emisiju Šaptač psima, i upijala svaki savjet Cesara kao da i ja imam psa i kao da ga moram odgojiti...a sad će se to i ostvariti. Taj strah se, od pomisli da ću imati jedno divno biće koje bezrezervno voli i čeka te kad se vratiš s posla sretan što te vidi, pretvorio u veliko iščekivanje, čak i određeno zadovoljstvo...možda mi taj pesek promijeni život...ja ću ga definitivno voljeti, jer želim to...želim sama sebi dokazati da ja to mogu... Svjesna sam ja da je to velika briga, pogotovo ispočetka kad ga zbilja moraš odgojiti i naučiti kako da se ponaša i sve to, ali spremna sam...ili barem mislim da jesam...već smo sa kćerkom počele smišljati i imena, pa gdje će spavati, pa što će jesti, baš smo se pravo ufurale u to, samo što nismo napravile i raposred koja će ga kad šetati po vani...hahaha...a još ga i nemamo...no, treba bit pripremljen kad novi član naše male obitelji dođe u svoj novi dom...jedva čekam!