Po ko zna koj puta
pozelih ti zaboravit ime
al onda, opet ne mogu,
ne mogu borit se s time.
Drag si srcu mome
u njemu svuda te nosim,
volim te, zelim zovem
savjesti svojoj prkosim.
Jos uvijek zadrhtim
kada pomislim nate
svega se sjetim lijepog,
svi dani mi se vrate.
Hrana i utjeha srcu
svi oni dani su lijepi
kad voljesmo se jako
ko dvoje gladnih i slijepih.
Kad saptasmo rijeci,
drage, lijepe i njezne,
kad smo mogli reci
sve zelje i sve ceznje.