Prije neki dan naišla sam na internetu vrlo zanimljiv članak o očekivanjima.

Čitala sam ga sa puno interesa, čak ponovila nekoliko puta razmišljajući kako ja na to gledam. Shvatila sam da sam osoba koja je puna straha od očekivanja u životu i odlučila sam to promijeniti. Misao koja se spominje u tom članku ne izlazi mi iz glave. U njoj je zapravo sadržana sva mudrost o tome kako ne treba razmišljati unaprijed o tome kako će moje ponašanje u bilo kom smislu utjecati na druge ljude. Nikada mi do sada razmišljanje o očekivanjima od drugih nije donijelo ništa drugo osim preveliki strah, sumnje, frustracije prije vremena, čak odustajanje od nekih događaja ili situacija...ma kome to još treba u životu? Očekivanja treba odstraniti, jer ionako ne možemo utjecati na ono što će netko misliti o nama ili našim postupcima...pa čemu onda imati bezrazložan strah unaprijed?

Da ne duljim...ovo je ta misao koja mi se urezala u pamćenje i koju ću pokušati zadržati u sebi:

"TVOJ POSAO JE DA BACIŠ KAMEN U VODU. NISI ZADUŽEN ZA TO KOLIKO ĆE VALOVA ONO STVORITI, ILI KOLIKO ĆE ONI BITI VISOKI". 

Tako razmišljam samo onda kada mi osoba ništa u životu ne znači.Baciću kamen...pa koliko valova stvori...stvori...Osobama koje mi znače u životu...ne pravim buru...već plovimo po mirnoj vodi

Htela je reći daj akciju, a ne brini za reakciju, ona ionako ne zavisi od tebe

mislicu o tome sutra:-)

Ocekivanja-

Ponekada su nam ocekivanja nerealna pa smo nezadovoljni a ponekada ni sami nismo u stanju da ispunimo ista ... kako god mozda postaviti realnu liniju izmedju zelja i ocekivanja ... svesti to na neku "normlnu" ali i u tom slucaju ne ocekivati previse